I`ve Got A Rock`n`Roll Heart

...you laugh because I`m different...but I laugh because you`re all the same...

18.10.2006.

San...

"O,malen je dar nama dan.Jer sav život-to je san.A san su i sami snovi..."
P.C.Barca

30.09.2006.

Lady In Black

She came to me one morning, one lonely sunday morning
Her long hair flowing in the midwinter wind
I know not how she found me for in darkness I was walking
And destruction lay around me from a fight I could not win

She asked me name my foe then! I said the need within some men
To fight and kill their brothers without thought of love or god
And I begged her give me horses to trample down my enemy
So eager was my passion to be your this way of life

But she would not think of battle that reduces men to animals
So easy to begin and yet impossible to end
For she, the mother of all men, did counsel me so wisely then

I feared to walk alone again and asked if she would stay

Oh, Lady, lend your hand, I cried, or let me rest here at your side
Have faith and trust in me, she said and filled my heart with life
There is no strength in numbers, have no such misconception
But when you need me be assured I won't be far away

Thus having spoke she turned away and tho' I found no words to say
I stood and watched until I saw her black cloak disappear
My labour is no easier but now I know I'm not alone
I find new heart each time I think up on that windy day
And if one day she comes to you drink deeply from her words so wise
Take courage from her as your prize and say hello for me
 

by Uriah Heep

29.09.2006.

Razmisli prije nego kazes...

Ljudi su takvi...jednom mjerom mjere rijeci kad ih upucuju ljudima oko sebe,a posve drugom kad ih ta ista rijec,vracena,drhtavom jacinom udari u lice...zalosno...

....i sve bi mozda i bilo uredu kada bi,u trenutku govorenja imali i deseti dio one osjetljivosti koju imaju kada  se nadju u obratnoj situaciji,kada su oni ti koji se bez stita moraju suociti sa tudjom neosjetljivoscu na njihovu neprolazecu patnju...

17.09.2006.

U inat godinama

Cekala sam da se u meni malo smire silni utisci pa da napisem ovaj post,ali izgleda da je to bas nemoguce,a ko je bio prisutan one noci u Zetri zna o cemu pricam,posebno ako je kao i ja odrastao uz ovu muziku,pjesme Indexa i i Davorov glas.Iako ovog posljednjeg nije bilo,tu vecer dobili smo najbolje sto smo mogli uz Zorana Predina,Bebeka,Pusku,Tifu,Dadu Topica,Akija...Koliko god se trudila ne mogu pisati objektivno ni o cemu vezanom za Indexe,tako ni ovaj koncert sjecanja nije izuzetak...samo sam slusala,a u meni se redale emocije u sveopcoj mjesavini osjecaja uzbudjanja,iscekivanja,radoznalosti,tuge,topline...radosti na svaki novi tako dobro poznati takt,melodiju upotpunjenu trajnom ljepotom neizbrisivih poetskih rijeci...i bilo je tako kratko,jedan bljestavi trenutak ozivljenja legendi,a vec slijedeceg vremenska masina je u sumornoj hladnoj sadasnjosti,zvucni valovi zamora ispune prostor,a potom pusta dvorana i muk tisine...zavjese zivih sjecanja su sustene za veceras...
...ipak,izgubilo bi na znacenju da je bilo drugacije,zar ne...

16.09.2006.

Ima bloga....nema bloga...ima bloga...nema bloga...

Huh=)bas sam se prepala...mislila sam da su mi ukinuli blog,pa sam htjela da histerisem zbog truda uzalud...ali evo opet sam u mogucnosti da trujem blog zajednicu svojim skrabotinama...ali moram i to negdje...razumIte me=)
Sad sam pametnija...(?!:))...,pa sam sacuvala sve svoje postove na hard disk=)......nece oni mene ovdje trzati iz cista mira ovako miroljubivu...=)

....odo...

08.09.2006.

On A Road Again...=D

Eh,ovo sunce uvijek dodje kada ne treba...smrc....smrc....jedino sto mi je bilo preostalo je da cvileci posmatram park ispred Druge obojen zeleno,daleko od sive melanholije nasih skolskih klupa...odvikla sam se bila od gluhog zamora od kojeg ne cujes dalje od svojih misli,a ni njih ne mozes razaznati bistro u zagusljivoj guzvi i opcoj kasi raznolikih lica koja te smaraju pogledom...hehe....nije bas da volim tu betonsku gradjevinu cije sam hirove osudjena trpiti jos dvije godine,ali moram...kazu mi za moje dobro...
Desilo se nekoliko stvari koje su mi okrenule misli naopacke,a i stavove uopce...ljudi u koje sam slijepo vjerovala,ma reci cu jedna osoba,izgubila je svoje mjesto u mom krugu bliskih.
Hm,desilo mi se nesto od cega sam najvise strahovala,i to od osobe od koje sam to najmanje ocekivala.
Ja nisam karakter koji lako dopusta manipulaciju na bilo kom nivou,a eto,neko se udostojio pokusati me drzati kao marionetu na koncima,niskim putevima i nacinima,vrlo jadno i nedostojanstveno...i ono sto POSEBNO mrzim,jako hinjski i podmuklo,oprezno i polako,citave dvije godine...
Nije lako nekome kome si vjerovao kao ja tom,nazovimo najjadnijem izrodu koje je ikad ispljunula ijedna krvava maternica koja je bistvovala u unutrasnjosti zene,na nenametljiv naci reci da sam je prozrela,sporo ali ipak efikasno i da takav bijedni vid postojanja covjeka ne zelim pored sebe ni na kilometar precnika...ali,recimo i da se stvari odvijaju onako kako hocu,nikome ne ostajem duzna i sada je malo vrijeme za payback,i ne stedim nikoga...vjerovatno nece nesto bitno uticati na moj zivot,ali se mnogo bolje osjecam kada znam da ce i tog ispljuvka kanalizacije malo da boli...malo vise,jer ne udaram ni u plitko ni u prazno,a osoba koja je mogla da bude toliki djon obraz i glumac i ne zasluzuje bolje od mene...
Sad mi nakon mraka iznenadjenja i razocarenja cvjetaju lale=D...osjecam se kao da sam nakon cetiri vijeka slijepoce prvi put otvorila oci i progledala...i osjecaj je nezamjenjivo ispunjujuci=D=D
Caitamo se uskoro!pozz:)

01.09.2006.

Posveta

[i]Mali princ ode da ponovo pogleda ruže.
-Vi uopšte ne ličite ne moju ružu,vi još ništa nikome ne predstavljate,reče im on.Niko vas nije pripitomio i vi niste nikoga pripitomile.Vi ste kao što je bila moja lisica.Bila je to obična lisica slična stotinama hiljada drugih lisica.Ali,ja sam od nje napravio svog prijatelja i ona je sada jedinstvena na svijetu.
Ruže su se osjećale veoma nelagodno.
-Lijepe ste ali ste prazne,reče im on.Za vas čovjek ne može umrijeti.Naravno,običan prolaznik povjerovao bi da moja ruža liči na vas.Ali,ona sama značajnija mi je od svih vas zajedno zato što sam ja nju zalijevao.Zato što sam nju stavljao pod stakleno zvono.Zato što sam zbog nje poubijao gusjenice(sem one dvije-tri radi leptirova).Zato što sam ja nju slušao kako se žali,hvali,ili kako,ponekad,ćuti.
Zato što je to moja ruža.
-Zbogom,reče on...
-Zbogom,odgovori lisica.Evo moje tajne.Sasvim je jednostavna:čovjek samo srcem dobro vidi.Suština se očima ne može vidjeti
-Suština se očima ne može vidjeti,ponovi mali princ da bi zapamtio

...oči su slijepe...treba tražiti srcem...ponavljam svaki dan da ne bih zaboravila...[/i]

Ovo je post za onih MALO među stotinama hiljada drugih...od kojih sam ja napravila svoje prijatelje,jedinstvene na svijetu,značajnije od svih preostalih milijarde živućih duša,tek toliko da znaju koliko mjesto zauzimaju u mom srcu...blog je jedan dio mog unutarnjeg bića koje ostali mogu vidjeti,i hoću da vide i znaju i ovo...
U vama sam pronašla ono što ljudi nisu u stanju da nađu "među pet hiljada ruža samo u jednom vrtu"...hvala vam što ste me slušali kako se žalim,kako ćutim,smijem se i plačem,što ste mi dokazali da nikada ni u čemu nisam sama...hvala vam što ste me slušali i gladali srcem.

dinchi9

30.08.2006.

Nisam te srece....

Vrijeme je bas sjebada...ko stvoreno za spavanje...samo sto ja nemam te srece,moram da se vucem po ambasadama da vadim dokumente...ne brinite necu nigdje daleko-ipak,nisam te srece...
Juce sam se pozdravila sa dragim prijateljem,odlazi u inostranstvo-ja opet nisam te srece...kisnem ovdje pod bosanskim nebom,bas je danas moralo da bude ovako depresivno sivo...izgleda da je i njega neko korumpirao da radi protiv mene...
Razmisljam o buducnosti-skontam po ko zna koji put da ne vidim dalje od sutra,okrenem se nazad-skontam da nisam nista uradila da uticem na nju,svaki pokusaj za promjenom bio je preslab i nedovoljan...nemocan da ubije zlo,pogledam sada-skontam da sam i dalje bespomocna kao i juce,prekjuce,prije deset godina,da jos uvijek radim,zivim,vrednujem po nametnutim,ne mojim stavovima...surova svakodnevnica ubija polako i onaj zadnji dasak otpora i osjecaja da nesto jednostavno nije uredu sa zivotom koji zivimo ovdje...podici glas koji niko nece cuti,trpiti posljedice glasno izrecene istine ili se povinovati tudjim okrutnim pravilima opstanka.Prvo dvoje nije vrijedno vlastite zrtve,drugo nepodnosljivo i nemoguce...eto ostaje bijeg i samozavaravanje kao jedino rjesenje...bijeg iz sadasnjosti cekajuci bolje sutra...

27.08.2006.

Poziv...

Desilo mi se ovo danas...glupo je,al sta cu....
Zvoni telefon,inace se nikada ne javljam,ali sam bila sama u stanu i nemogavsi podnijeti vise prodornu zvonjavu dizem slusalicu...
-Halo?
-Halo,mogul dobit Draganu?
-Ne mozes...
-Stooo...
-Zato sto ovdje nema nikakve Dragane...
-Ja imam ovaj notes DESET GODINA STAR(zipa ovo)i u njemu mi bogami pise ovaj broj...
-ghgh..(suzdrzavam se od smijeha)...pa ovaj...ne bih da vas razocaram,ali ovo je stan(taj i taj)i nema Dragane,pogrijesili ste...
-Aha...a joj kako nema Dragane...
-Ammm...(ghgh)....ma i ja se cudim...sad cu pogledati u ormaru...hmmm....nista...soriii
-A, de fino ti kazem daj mi Draganu...
-?!?!?!?!????(sta je s ovim ljudima danas)....pa nema nikakve Dragane dovraga....
-Sstvarno ne znam......e a kako se zoves?
-?!?!?zovem se(tako i tako)...i zurim,pa ako moze...
-imas pravo lijep glas...
-(ghgh...WTF)..ammm...hvala(?!?!?)
-Imas li decka...?
-(iako nemam)Imam....
-hajd daj ne lazi...
-(oooooo my goodnesss..??!!)ja stvarno ne vidim smisao ovog razgovora...
-...pa zato lazes(ammm...da?)...hajd kolko ste skupa,reci 2 mjeseca oFrljoke(kakva je ovo jezicka tvorevina?!?)...
-e stvarno nema smisla...
-e fakat imas lijep glas...kazu da su cure koje imaju lijep glas preko telefona u stvarnosti truba...al to samo kazu...
-?!?!?!?!.....(confused...)...bas ti hvala.....(idiote)
-ej,zaozbilje,zovem te opet...
-ispuni mi zelju i nemoj...
-nisam ti ja djeda mraz...hohoho...ajd cujemo se...
-tu tu tu tu tuuuuuu.......

25.08.2006.

Helouu!

...I ja sam jedan od onih koji cijelog svog vijeka,od prvog pokreta u majčinoj utrobi do posljednjeg predsmrtnog trzaja-traže izlaz....


Stariji postovi

I`ve Got A Rock`n`Roll Heart
<< 10/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


čitam....

Rock`n`Roll Heart
I've got a feeling we could be serious, girl;
Right at this moment, I could promise you the world.
Before we go crazy, before we explode,
There's something 'bout me, baby, you got to know, you got to know.

I get off on 57 Chevys;
I get off on screaming guitar.
Like the way it hits me every time it hits me.
I've got a rock and roll, I've got a rock and roll heart.

Feels like we're falling into the arms of the night,


So if you're not ready, don't be holdin' me so tight.
I guess there's nothing left for me to explain;
Here's what you're gettin' and I don't want to change, I don't want to change.

I get off on 57 Chevys;
I get off on screaming guitar.
Like the way it hits me every time it hits me.
I've got a rock and roll, I've got a rock and roll heart.


I don't need to glitter, no Hollywood,
All you got to do is lay it down and you lay it down good.

[i]I get off on 57 Chevys;
I get off on screaming guitar.
Like the way it hits me every time it hits me.
I've got a rock and roll, I've got a rock and roll heart.[/i]

Sultans Of Swing
You get a shiver in the dark
It’s been raining in the park but meantime
South of the river you stop and you hold everything
A band is blowing dixie double four time
You feel all right when you hear that music ring

You step inside but you don’t see too many faces
Coming in out of the rain to hear the jazz go down
Too much competition too many other places
But not too many horns can make that sound
Way on downsouth way on downsouth london town

You check out guitar george he knows all the chords
Mind he’s strictly rhythm he doesn’t want to make it cry or sing
And an old guitar is all he can afford
When he gets up under the lights to play his thing

And harry doesn’t mind if he doesn’t make the scene
He’s got a daytime job he’s doing alright
He can play honky tonk just like anything
Saving it up for friday night
With the sultans with the sultans of swing

And a crowd of young boys they’re fooling around in the corner
Drunk and dressed in their best brown baggies and their platform soles
They don’t give a damn about any trumpet playing band
It ain’t what they call rock and roll
And the sultans played creole

And then the man he steps right up to the microphone
And says at last just as the time bell rings
’thank you goodnight now it’s time to go home’
And he makes it fast with one more thing
’we are the sultans of swing’

ja sam na ovoj adresi...
rocknrollheart_9@hotmail.com

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
7478

Powered by Blogger.ba